U savremenom društvu gdje je vrijeme postalo jedan od najvrjednijih resursa, sve više građana u urbanim sredinama pokazuje spremnost da plati za uslugu – čekanja u redu.
Iako na prvi pogled djeluje neobično, ova usluga već godinama funkcioniše u metropolama poput New Yorka, Tokija i Londona. Usluge profesionalnih „čekatelja“ obuhvataju stajanje u redovima za kupovinu karata, registraciju automobila, vađenje ličnih dokumenata, prijave na fakultete ili preuzimanje paketa.
Kako funkcioniše ovaj model u praksi?
U zemljama poput Sjedinjenih Američkih Država, kompanije kao što su Same Ole Line Dudes (SOLD Inc.) iz New Yorka izgradile su profitabilan model naplaćujući po satu čekanja u redovima. Klijenti putem interneta ili mobilne aplikacije naručuju uslugu, preciziraju lokaciju i procijenjeno trajanje, a profesionalni „line sitter“ dolazi na lokaciju, čeka umjesto njih i u dogovorenom trenutku obavlja predaju ili zamjenu.
Ove usluge koriste i firme koje žele da dobiju određeni broj karata za popularne događaje, pojedinci koji ne žele gubiti radne sate, ili roditelji koji trebaju stati u red za upis djece.
Može li ovaj model zaživjeti u Bosni i Hercegovini?
Uvođenje sličnog modela u BiH može se posmatrati iz dvije perspektive: tržišne potrebe i kulturološke prihvatljivosti.
1. Tržišni potencijal
Građani BiH svakodnevno se susreću s dugotrajnim administrativnim procedurama, naročito prilikom vađenja dokumenata, registracije vozila, ili obavljanja poslova na šalterima državnih institucija. U većim gradovima, kao što su Sarajevo, Banja Luka, Tuzla i Mostar, potrebe za ovakvom uslugom su jasne.
Također, određeni komercijalni događaji – poput otvaranja tržnih centara, promocija proizvoda, sportskih ili kulturnih manifestacija – generišu redove i potencijalne klijente.
2. Kulturološki aspekt
Jedan od mogućih izazova uvođenja ovakvog modela jeste stav javnosti prema „plaćanju za čekanje“. U konzervativnijim sredinama može se smatrati „razmaženošću“, iako ista usluga u digitalizovanom i urbanom kontekstu dobija legitimitet kao ušteda vremena.
Uprkos tome, sve veća potreba za optimizacijom vremena i porast freelancing ekonomije otvaraju prostor za mikropreduzetnike da ovakav model testiraju – makar na lokalnom nivou.
Kako pokrenuti ovakav biznis?
Za implementaciju ovog modela u BiH, bilo bi potrebno:
- Platforma za naručivanje (mobilna aplikacija ili jednostavan web servis)
- Jasna pravna regulacija (odgovornost, privremeno zaposlenje, porezi)
- Fleksibilna baza saradnika (studenti, freelanceri, nezaposleni)
- Cjenovni model (naplata po satu, lokaciji, tipu zadatka)
Dodatno, uvođenje usluge za čekanje u redovima može se proširiti i na druge administrativne poslove, poput predaje dokumenata, podizanja rješenja ili preuzimanja pošiljki.
Iako na našim prostorima još uvijek zvuči neobično, usluga iznajmljivanja ljudi za čekanje u redovima ima sve predispozicije da zaživi u našoj Bosni i Hercegovini. U vremenu kada je efikasnost na cijeni, ovakve mikro usluge ne predstavljaju luksuz – već logičan odgovor na birokratizovanu svakodnevnicu.